1921. godine proslavljeni otac psihoanalize Sigmund Freud objavio je knjigu Psihologija mase i analiza ega (Massenpsychologie und Ich-Analyse). U toj knjizi, kako već i sam njezin naslov govori, Freud se posvetio psihoanalitičkojj analizi fenomena da se ljudi u skupini, grupi ili jednostavno ‘masi’ ponašaju radikalno i najčešće dramatično drugačije nego li bi se ponašali kao pojedinci, identificirajući se s vođom ili vođama skupine i njihovim ideološkim načelima kao i s ostalim pripadnicima skupine. Freud je, dakako, svoju psihološku analizu ponašanja mase gradio na spoznajama drugih, a poglavito na pionirskim idejama francuskog socijalnog psihologa Gustava Le Bona, koje je on izvorno objavio 1895. godine u knjizi Psihologija gomile (Psychologie des Foules). Ono, što je međutim gotovo pa nepoznato u našoj javnosti jest činjenica da u referiranju svojih prethodnika koji su dali važne doprinose razumijevanju psihologije i sociologije mase Freud u svojoj knjizi istaknuto mjesto daje i vukovarskom ‘odvjetničkom perovođi’, doktoru prava Ljudevitu Kraškoviću ml.
O samome Kraškoviću, čije se ime nigdje ne spominje u našoj historiografiji, za sada, nije moguće naći puno podataka. Ono što je poznato jest to da je Krašković u Mjesečniku Pravničkoga društva u Zagrebu tijekom 1910-ih pisao o ‘radiotelegrafiji’, u njegovo vrijeme novom i revolucionarnom načinu komunikacije, posebno iz perspektive ratnog i mirnodopskog prava, postavljajući zanimljiva pitanja o suverenitetu zračnog prostora i općenito etička te kazneno-pravna pitanja vezana uz ‘radiotelegrafiju’. Zna se također da je svoje članke iz Mjesečnika Krašković skupio u knjizi Radiotelegrafsko pravo koju je objavio 1917. godine u Vukovaru. Prema dostupnim informacijama, čini se da je dr. Krašković bio i poznati vukovarski šahist.
U Vukovaru je 1914. godine dr. Ljudevit Krašković također objavio i već spomenutu knjigu Psihologija kolektiviteta, kao tekst predavanja što ga 5. studenog 1913. godine održao na skupštini ‘Pravničkog društva’ u Zagrebu, a koje je prije također bilo objavljeno u Mjesečniku pravničkog društva. 1915. godine knjigu je na njemački preveo ‘Siegmund von Posavec’ i objavljena je, također u Vukovaru, pod naslovom Die Psychologie der Kollektivitäten, a u tom je obliku knjiga i došla do samoga Freuda. Kroz četiri glavna poglavlja (I. Kolektivni duh, II. Moral i inteligencija kolektiviteta, III. Zločinstvo i kazna kolektiviteta, IV. Zaglavak) na sveukupno 114 stranica gustog tiska, uz opsežan popis literature, Krašković u svojoj knjizi Psihologija kolektiviteta ne samo podrobno sintetizira, analizira i kritički prosuđuje tada postojeće spoznaje o psihologiji kolektiviteta, već i piše o “za pravnike važnim mnijenjima psihologa kolektiviteta o moralu i inteligenciji kolektiviteta uopće a napose zakonodavnih i sudačkih kolektiviteta”, te o “rezultatima psihologije kolektiviteta, koliko bacaju svjetlo na prosuđivanje kolektivnih zločinstava”. Sve ovo čini Kraškovićevo djelo, jedinstveno za naše prilike, ne samo potrebnim neke buduće šire historiografske analize, već i još uvijek aktualnim štivom. Do tada, neka barem stoji ova mala crtica.